четвртак, 3. децембар 2015.

Najavljeni podsticaji za dovođenje stranih turista


Ne znam da li je neko od nadležnih čitao moj prethodni post, ali evo najaviše se podsticaji za dovođenje i stranih turista. Prema informacijama kojima za sada raspolažem, podsticaji će biti za strane turiste koji će boraviti u Srbiji minimum 3 noćenja, za minimum 15 ljudi u grupi i važiće samo za domaće agencije. Da li sam zadovoljna? Trebalo bi da budem. Pogotovo što znam da će se odnositi ipak samo na domaće agencije a ne i strane kao što to rade neki naši susedi.
Malo mi je čudno da su podsticaji za dovođenje stranih gostiju 3-5 puta manji nego za domaće goste ikao je svakome jasno da strani gosti troše mnogo više od domaćih. A papirologija za nas koji bi trebalo da konkurišemo za sredstva 5 puta veća (ali hajde kažu zbog sprečavanja zloupotreba).
Ono od čega najviše strahujem je da će najviše vajde imati agencije koje dovode Turke u sex turizam (ah da, o tome se ne priča!), jer mi se čini da će ispunjavati sve propisane uslove.

Ne osećam se zadovoljnom dok god ne čujem detalje kao i to da li će podsticaje pratiti i kampanja koja treba da podigne tražnju za dolazak u Srbiju. Obzirom da je došlo i do smene direktorke TOS-a imam nadu da će doći do kompletne promene politike u radu TOS-a. 

петак, 19. јун 2015.

Turistički vaučeri kao podsticaj domaćem turizmu - iskustva drugih

Pošto vidim da su se premijer i vlast malo zapetljali oko ove priče sa vaučerima, a vreme curi, jer su rekli da će do kraja nedelje izaći sa kompletnim predlogom (a danas već petak :)), evo da dam svoj doprinos prenoseći iskustvo iz jedne zemlje gde takođe postoje vaučeri.

Vaučere dobijaju registrovani poljoprivrednici, medicinski i prosvetni radnici (možda još neko ali to ne znam).

Oni koji dobiju vaučer smeštaj plaćaju 3 eur dnevno! 

Za vaučere se prijavljuje do marta meseca za odmor u tekućoj godini.
Postoji sajt na kojem se objavljuju smeštajni kapaciteti u kojima važe vaučri (pretpostavljam da su postojali neki kriterijumi, pošto nema hotela, objekti uglavnom nisu oni koji su na najudarnijim lokacijama, i svi objekti su kategorisani od zvanične institucije). Na sajtu su objavljeni kontakti od vlasnika smeštaja (većinom su telefoni, tek ponegde ima i web sajt ili mail adresa, što mi opet govori da su to oni koje treba podržati i da sami ne umeju baš previše).

Boravišna taksa se uz vaučer ne plaća!
Vaučer glasi na ime i na priznanici za smeštaj mora pisati ime vlasnika vaučera (postoji mala mogućnost zloupotrebe ali uglavnom se dešava da roditelji ustupe vaučere deci pa se to izgleda toleriše).

Dakle, država subvencioniše vlasnika smeštaja a korisnik smeštaja dobija odmor po smešnoj ceni. 

Nisam bila u mogućnosti da prikupim više informacija ali sam posle moje analize došla do sledećeg zaključka (i pretpostavki):

Vlasnik smeštaja dobija subvenciju i pretpostavljam da je to takođe u iznosu od 3 eur dnevno po osobi, ali tek kada preda vaučer i dokaže da su gosti bili (račun koji je izdat gostu), sa sve podacima iz lične karte (ne znam da li ide i kopija ličnih karata gostiju).

Za deset dana boravka za dve osobe, država dotira 60 eur vlasnicima smeštaja. To je dakle ulog države u stimulaciju domaće potrošnje.

Ljudi koji putuju sa vaučerom putuju uglavnom sopstvenim prevozom do izabrane destinacije. Biraju destinacije koje su najmanje 200 km udaljene od njihove kuće. Pošto idu kolima i pošto su objekti dalje od plaža onda se i na samoj destinaciji pravi određena kilometraža (recimo u proseku nek bude 150 -200 eur za gorivo).

Pošto su u ponudi najčešće objekti apartmanskog tipa, to znači da korisnici smeštaja moraju ili sami kupovati namirnice i pripremati hranu ili praviti potrošnju u ugostiteljskim objektima. Neka se za hranu potroši u proseku 15-tak eur dnevno (a oni svakako troše i više jer im je standard veći od našeg), puta 2 osobe to je najmanje 300 eur. Taj novac ide uglavnom ugostiteljima a dalje se disperzuje na proizvođače hrane (najčešće lokalni proizvođači.

Na potrošenih 500 eur (minimum) porez je oko 20-tak % pa bi to bilo da država samo na PDV-u naplati preko 100 eur! 

Pretpostavljam da su na naplaćenih tri eur po osobi dnevno od korisnika, vlasnici smeštaja oslobođeni plaćanja poreza.

Dakle, država je svakako inkasirala i podstakla domaću potrošnju. Socijala je zadovoljena, što je takođe važno za državu. 

Eto recepta i za nas. Ne moramo izmišljati toplu vodu.

Ali ovakve stvari se ne rade na brzinu. Bez adekvatne pripreme i analize.
Moj predlog je da se preuzme ovakav model, ako treba stupi u kontakt sa ambasadom ove zemlje i pita za iskustva, izazove u realizaciji i sl.

Pre toga ukinuti porez u seoskom turizmu (evo ga moj draft predloga), i napraviti i druge podsticaje.

Moram još reći i sledeće: Jeste u svakoj zemlji, i na svakoj destinaciji najvažnij gost, domaći gost. To ne sporim, ali evo bacam rukavicu ka premijeru pa kažem da razmisli i o sledećem:
kada bismo kreirali podsticaje i za strane turiste /recimo za boravak samo preko 5 noći u Srbiji (i da ne mora biti na istoj destinaciji), onda ne bismo računali na potrošnju od oko 500 eur za dve osobe za 10 dana (u slučaju domaćih turista to bi svakako retko bilo 10 dana), tada bismo mogli računati na potrošnju između 1000-2000 eur (pažljivo birajući ciljnu grupu) po osobi. Neka računamo i samo da je 1000 a znam da nije jer naši klijenti u proseku boravak na destinaciji plaćaju oko 100 eur a plus još i njihova potrošnja. Država bi na tim turistima inkasirala po osobi samo od naplaćenog poreza minimum 200 eur!
Zašto je onda problem podstaći dolazak stranih turista sa 30-50 eur po osobi? Ili da se usvoji predlog agencija da se stimulacija pravi prema deviznom prometu koji prave receptivne agencije /zaštitivši tako tržište i turistički proizvod)?
Zašto ne bismo podstakli i domaće ali i strane turiste da posećuju našu zemlju ako bi efekti sa stranim turstima bili značajno veći?

I zašto ne bismo u promociju Srbije konačno krenuli sa ozbiljnom kampanjom!?
Ali da krenemo i sa ozbiljnijom promocijom i ozbiljnim, planskim razvojem turizma. O tome pišem već godinama na ovom mom blogu!

Ne znam ko savetuje premijera ali evo pozivam ih da isčitaju pažljivo ovaj mog blog i nešto nauče.
Prepisivanje dozvoljavam! :)



P.S. I Francuzi imaju svoje turističke vaučere! Evo linka.

четвртак, 14. мај 2015.

Писмо захвалности

У животу често чујемо реч хвала а тек понекад добијемо истинску захвалост од некога. Ипак верујем да је изузетно ретко да неко добије захвалност од некога кога не познаје. 

Ја добих писмо од једне младе особе које ме је оставило без текста. 

Бојана, хвала Теби на овим речима. Много ми значе. 


субота, 28. март 2015.

Anonimni odgovor na komentar NALED-ovog pravnika

Juče mi je stigao dopis od jednog anonimnog turističkog radnika koji me je zamolio da objavim njegov odgovor ka komentar Zakona o turizmu koji je objavljen na sajtu NALED-a od strane Pere Markovića, diplomiranog pravnika koji se nalazi na ovom linku.

NALED nije objavio ovaj komentar.

Interesantno je da sam i sama pisala NALED-u moj komentar u kojem sam dala linkove ka tekstoviam povodom ove tematike na ovom blogu, ali ni to NALED nije objavio. Pitam se zašto.

A moram priznati da se slažem sa ovim dopisom NALED-u i da je pismo sastavljeno kao da je dotični kolega čitao (prepisivao) moje komentare, mada su obrađene i neke teme kojih se ja nisam doticala u mojim tekstovima :). Mislim čak i da znam ko je u pitanju, ali zadržaću njegovu želju da pismo bude objavljeno bez potpisa.

четвртак, 26. фебруар 2015.

Primedbe i sugestije na nacrt izmene zakona o turizmu

Iako smo Ministarstvu uputili primedbe na nacrt izmene zakona, zajednički 27 receptivnih agencija, još 06.02.2015. a još u oktobru 2014. zajednički dopis tih istih agencija, ja sam sastavila i svoje primedbe posebno, prethodno još više proučavajući direktive EU, zakone EU zemalja u okruženju, druge naše zakone i pravna akta i raspitujući se kod pravnika i advokata. 

Pošto nisam po profesiji pravnik, već ekonomista u turizmu i preduzetnik, onda dopuštam da sam neke stvari možda i pogrešno protumačila u ovom predlog nacrta izmene zakona. Neki su mi govorili odmah šta "neće proći" zbog definisanja u drugim zakonima ali ja smatram da mi sada treba da uredimo oblast turizma a onda da se druga zakonska akta prilagode tome ako ima potrebe. Jer od nečega moramo krenuti, zar ne? 

среда, 25. фебруар 2015.

понедељак, 23. фебруар 2015.

Član 46. i druge „rupe“ u predlogu izmena zakona o turizmu

Ovaj kontraverzni član zakona koji predviđa pod kojim uslovima se organizacijom putovanja mogu baviti udruženja i druga pravna lica, izazvao je veliku polemiku tokom javne rasprave o izmenama zakona o turizmu Republike Srbije. Umesto usklađivanja sa propisima EU, zaštite turističkih profesija i lokalnog tržišta i suzbijanja sive ekonomije, prema predlogu izmena zakona ovaj član će sada samo dati bolji pravni okvir i zaštitu onih koji se bave organizacijom putovanja bez plaćanja poreza i bez ispunjavanja sve striktnijih uslova koje ovaj isti zakon propisuje za turističke agencije –– imaoce licence za organizaciju putovanja. Na taj način se pored svaga stvara i nelojalna konkurencija agencijama, utiče na suzbijanje preduzetništva, uskraćuje mogućnost većeg zapošljavanja stručnih kadrova,...
No, krenimo redom:

Čega su se uplašili (neki) turistički vodiči u Srbiji?

Inicijativa receptivnih agencija da se uredi oblast receptivnog turizma izazvala je neobično veliku polemiku posebno među turističkim vodičima.
U našoj inicijativi smo se založili za:

1. zaštitu organizatora putovanja sa licencom od svih onih koji se ovim poslom bave na crno. Sve češće se dešava da neki vodiči (čast izuzecima) "preuzimaju" posao agencijama, usmeravajući strane turoperatore ka direktnim pružaocima usluga sa kojima oni prave dilove i uzimaju proviziju. Pružaoci usluga ne biraju, a često im odgovara i plaćanje u kešu. Pitanje je da li to odgovara onima koji bi trebalo da brinu o naplati poreza. Vodiči koji se tako ponašaju svakako ne zavređuju status profesionalaca. Možda bi i udruženja trebala da reaguju obzirom da u svojim statutima spominju i etiku.

2. rešavanje statusa turističkih vodiča - mogućnost registrovanja preduzetničke radnje (iako smo posle dobili informaciju da to više nije problem!). Obzirom na visinu poreza za pružanje vodičkih usluga, ovaj segment je često zalazio u poslovanje na crno i isplatu vodičima keša. Agencije su novac namenjen vodičima često prikazivale kao zaradu agencije pa su tako plaćale samo 20% poreza na PDV i imale su trošak izvlačenja keša. Kada bi vodiči registrovali preduzetničke radnje, pošto ne bi imali promet veći od 8 miliona dinara, mogli bi izdavati fakture bez PDV-a. Zbog uštede na trošku poreza i izvlačenja keša, cena vodičkih usluga bi mogla i porasti (odnosno agencije bi bile spremne platiti i nešto više nego kada moraju platiti porez). Naravno u tom slučaju bi na ime preduzetničkih radnji morali plaćati paušalni porez i doprinose za najmanje jednu osobu ali bi na jednu "radnju" moglo biti više vodiča.

3. Kontrolu vodiča (vođenje bez licence) da bude i u nadležnosti komunalne inspekcije a ne samo turističke (koja kaže da ih nema dovoljno da bi kontrolisali vodiče

4. Povećanje kazni za vođenje bez licence. Trenutno je cena kazne manja od troška najjeftinijeg razgledanja Beograda što svakako ne motiviše strane turoperatore da angažuju domaće vodiče. Prema istraživanju YUTA odbora za receptivu, domaći vodiči sa licencom mesečno gube najmanje 90,000 eur! Više o tome i ovde.

5. Predložili smo da vodič pored licence mora imati i vaučer domaće receptivne agencije. Izgleda da je upravo ovo izazvalo najviše reakcija vodiča. Neki su vodiči čak optužili agencije da žele "monopol" na tržištu! Neki drugi vodiči su mi pojasnili da oni imaju "svoje" klijente i da smatraju da agencije nemaju ništa sa tim, jer su ti kontakti došli preko sajta udruženja, preporukom i sl. Takođe su se uplašili da bi im agencije naplaćivale izdavanje vaučera. Pa da pojasnim. Agencije ne da ne bi naplaćivale izdavanje vaučera već bi čak u nekim slučajevima bili spremni vodičima ponuditi i određenu finansijsku naknadu. Kako? Stranom turoperatoru ili grupi kojoj treba vodič bi domaća agencija ponudila i druge usluge. Ukoliko bi ponuda za njih bila prihvatljiva, domaća agencija bi ostvarila profit. Za svaki doneti posao agencije bi rado deo profita ustupile onome ko im donosi posao. A plus što bi klijenti sigurno bili zadovoljniji uslugom koja bi verovatno bila obogaćena različitim turističkim sadržajima koje često strani turoperatori ne nude jer ne poznaju dovoljno destinacije u Srbiji. U slučaju da klijenti ne prihvate ponudu, agencije opet vodičima ne bi naplaćivale vaučere zbog dobre saradnje i potencijalnih drugih kontakata.

Turistički vodiči bi trebalo da imaju na umu da samo slogom možemo ostvariti bolje rezultate. Svako treba da radi svoj posao. Agencije su spremne da podrže sve zahteve vodiča koji su usmereni ka zaštiti njihove profesije i prava na rad. Vodiči ne bi trebalo da se plaše agencija. Ako budemo složni biće više posla za sve nas. 


понедељак, 9. фебруар 2015.

Šok i neverica - Predlog izmene zakona o turizmu - Primedbe recetivnih agencija Srbije

Sa nestrpljenjem se očekivalo objavljivanje predloga za izmenu zakona o turizmu. 26. januara je objavljen. Gotovo mesec dana od dana kada je bilo najavljeno da je predlog gotov i da će uskoro biti objavljen (za katolički božić). Dakle, još mesec dana su oni koji su pisali zakon mogli da odmeravaju predloge i da ih modifikuju. I baš zato je objavljeni predlog izazvao šok i nevericu.
Receptivne agencije su očekivale da se uvaže neki od njihovih predloga koje su dostavile krajem oktobra 2014. Međutim, niti jedan zahtev agencija nije prihvaćen! Naprotiv.

Formiran je radni tim receptivnih agencija koji je pažljivo čitao i tumačio član po član predloga. Zatim su zaključci poslati svim agencijama i sačekalo se sa njihovim mišljenjima, predlozima i sugestijama.

U nastavku je tekst primedbi i sugestija koji je poslat ministarstvu: